Februar, 2005.
Ochi su joj zasjaktile, pojavishe se dva staklena bisera na potamnelim ochima, obrazi joj se prelishe ruzhichastom penom i gledala me je kao da bez glasa hocce da mi saopshti neki djavolji plan. Ruke je celom duzhinom ispruzhila po stolu, bradu takodje lagano oslonivshi na njega, i dalje nishta ne govorecci, ali se telom tako uvijala i savijala kao da unutra ima josh nekog, neku zmiju, vidru ili zavodnicu. Prvo je podigla bradu, a onda je vukla ruke preko stola dok ih nije rvno ispruzhila ispred sebe i, protegnuvshi se kao machka, ustala je, i mekim, balerininim koracima doshla do mene, zagrlila me s ledja i tiho, a sigurno mi shapnula na uvo: ...
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
